Mladi su naš najvredniji resurs

Trenutno u Federaciji BiH na evidenciji Federalnog zavoda za zapošljavanje imamo 391.856 ljudi. Kakav luksuz! U današnjoj kolumni Oslobođenja Muhamed Pilav objašnjava zašto su mladi naš najveći resurs.

Piše: mr. sci. Muhamed PILAV

(muhamed.pilav@mswood.ba)

 

Zamislite da fabrika proizvede 390.000 najnovijih modela automobila, i da ih sve parkira na iznajmljeno skladište, pa da ih počne prodavati tek za 5-10 godina. Dok automobili čekaju na parkingu fabrika plaća troškove skladištenja, kamate na troškove finansiranja, a nova vozila postaju sve starija i starija, gubeći svoju upotrebnu vrijednost. Da li bi takav proizvođač  automobila preživio tu glupost?!

Naravno da ne bi. Fabrika bi propala prije isteka 5 godina.

Kao što ta vozila svaki dan gube na vrijednosti, tako i mladi na birou gube radne navike i padaju u depresiju. Mladi i obrazovani su naš resurs. Samo mladi, dobro odgojeni ljudi sa završenom izvrsnom školom mogu obezbijediti   prenzionerima veće i redovne penzije, siromašnima solidnu socijalnu pomoć, administraciji plaće. Drugim riječima, jedino mladi mogu osigurati napredak cijelog društva.Kada bi samo pola nezaposlenih zaposlili u fabrikama priliv u penzioni fond bi porastao za 400 miliona KM a prihod PDV-a bi bio veći za minimalno 600 miliona maraka. To je minimalno nova milijarda maraka.

Jedan čovjek ne može sam promijeniti stanje u durštvu. Potreban je angažman svih nas. I to na način da svako radi svoj posao.

Roditelji: moraju djecu odgojiti da moraju učiti i raditi.

Učitelji, nastavnici i profesori: moraju znati djeci prenijeti znanje.

Mediji: hitno da uvedu više obrazovnih programa, pozitivnih vijesti i primjera iz života.

Vjerske zajednice: pored vejronauka, moraju više pažnje posvetiti moralu.

Poslodavci: moraju otvarati nova radna mjesta i raditi na neprestanom usavršavanju uposlenika.

Političari: neophodno je više novca obezbjediti za obrazovanje, ulagati u permanentno obrazovanje učitelja, nastavnika i profesora. Jer, zanimanja u prosvjeti moraju biti najbolje plaćena zanimanja u državi, tako da u te profesije privolimo najbolje ljude, ali na način da se najmanje jednom godišnje vrši ocjenjivanje njihovih sposobnosti, i ko ne prođe provjeru znanja - gubi dozvolu za taj posao. Isto tako, političari moraju hitno pokrenuti investicioni ciklus u proizvodnji roba i usluga za izvoz i supstituciju uvoza, kako bi mlade zaposlili.

Koliko danas, neophodno je obustaviti upise u škole za zanimanja kojih imamo na biroima za zapošljavanje. Mladima koji duže od dvije godine čekaju na birou, moramo o trošku države ponuditi prekvalifikaciju u trajanju 3-6 mjeseci (ovisno o stručnoj spremi ). Ko odbije prekvalifikaciju i ponuđeni posao, trebalo bi mu ukinuti sve naknade od države (ukoliko je radno sposoban).Vrtiće bismo trebali organizovati prema standardima najrazvijenijih zemalja (o čemu ću podrobnije u jednoj od sljedećih kolumni).

Mi jednostavno moramo od vrtića do fakulteta dići odgoj i obrazovanje na veći nivo. Mi to moramo, inače će naša perspektiva u uvjetima bespoštedne globalne tržišne utakmice u ovom stoljeću biti krajnje upitna. Mi smo mala i nerazvijena zemlja, da bismo uspjeli, naša djeca moraju imati nivo znanja veći od djece u razvijenim zemljama. Japan je, primjerice, bio 1945. god. potpuno razrušen. Nijedna fabrika ili zgrada nije ostala čitava. Japan je primoran uvoziti sve sirovine: naftu, željezo, bakar, cink, plin, drvo, pšenicu, kukuruz, soju..., ali djeca kada završe treći razred srednje škole imaju veći nivo znanja od djece iz najnaprednijih evropskih zemalja nakon četvrtog razreda srednje škole. Zato je stopa nezaposlenosti u Japanu svega 4%.

Moramo, dakle, više učiti i raditi. Kriza nije izgovor. Vrijednima i pametnima, kriza je šansa.

Kriza svakoj osobi, svakom narodu može biti pravi blagoslov, jer sve krize donose napredak. U krizi se rađaju inventivnost, pronalasci i velike strategije... Najveća mana kako ljudi tako i naroda jeste lijenost sa kojom pokušavaju pronaći rješenja za probleme... Hajde da umjesto toga naporno radimo'' ( Albert Einstein ).

Asmir Alispahić, npr. ima srednju stručnu spremu, i za sebe kaže da radi 200 sati mjesečno, iako može živjeti o trošku države. I tu ne bi bilo ništa neobično iz perspektive današnjeg mladog čovjeka sa ovih prostora, da Asmir nije potpuno slijep.

                                                                                                                      

I, za kraj, još jedan primjer. Južna Koreja je 1961 god. imala niži BDP od BiH, Sudana, Siera Leonea, i Sjeverne Koreje. Danas Južna Koreja ima BDP veći od 22.000 američkih dolara, a zaposleno je više od 50% stanovnika. U 2012 god. su izvezli 548 milijardi dolara proizvoda i usluga, a uvezli 520 milijardi dolara. Za vrijeme svjetske finansijske krize na stotine kompanija je u teškoj industriji zatvoreno i nekoliko stotina hiljada radnika je ostalo bez posla. Ali, uz aktivnu pomoć vlade, otvorena su nova radna mjesta u drugim industrijama, i kriza je u kratkom roku prevaziđena. Prosječan radni dan traje 12 sati. To nije zakonska obaveza ali većina radnika napušta radno mjesto tek kada obavi zadatak. Nedavno je provedeno istraživanje kako se Korejanci odnose prema radu. Čak 74% ispitanika je odgovorilo da bi bili sretniji kada bi još više radili, a samo 20% ispitanih je odgovorilo kako ne bi bili zadovoljni sa povećanjem radnih obaveza.

Smatram da je neophodno kult znanja i zalaganja uzdići kao najvažniju vrlinu čovjeka. Ljudi treba da rade za sebe i za svoju djecu. Država treba da im kontinuirano obezbjeđuje bolji ambijent za rad i kvalitet življenja. Država, treba  kreirati tržišnu privredu. Pokazalo se u svim državama, na svim kontinentima, da ona neefikasno upravlja privredom. Osim toga, država može jačati ulogu regulatora, a smanjivati ulogu poslodavca. Privreda se može organizirati da bude socijalno osjetljiva tako što će država više uzimati od onih koji više zarađuju i onda vršiti javno, pošteno i transparentno preraspodjelu viška vrijednosti u korist obrazovanja i socijalno osjetljivih kategorija.

 (autor je direktor kompanije MS&WOOD, bosanskoherceovačkog proizvođača namještaja koji u stopostotnom obimu izvozi svoje proizvode na zahtjevna svjetska tržišta)

 

 Izvor: Oslobođenje, 05.12.2014 

18
Jan

Kuhinja je mjesto gdje ima puno toplote

Boje u našem životu igraju veoma važnu ulogu, one djeluju...

19
Jan

...

21
Jan

Dnevna soba - blago u našem “carstvu”

Koliko truda uložimo u našu dnevnu sobu, toliko će nam se...

21
Jan

Dnevni boravak za početnike

Dnevna soba. Kako to samo lijepo zvuči. Pogotovo nakon sveg...

21
Jan

Gledanje nogometnih prijenosa opasno po zdravlje

Mnogi misle da je gledanje Svjetskog nogometnog prvenstva u ...

Balkon

Dječija soba

Spavaća soba

Dnevna soba

Virtual Tour

Kuhinja