Znate li priču o Baščaršiji?

Stara sarajevska čaršija nastala je na prastarom raskršću puteva koji su vodili ka svim stranama svijeta.

Stari putevi su odatle polazili ka Tuzli i Osijeku na sjeveru, Srebrenici i Sremskoj Mitrovici na sjeveroistoku, dolini Morave na istoku, Skopju i Solunu na jugoistoku, Skadarskom jezeru i Dubrovniku na jugu, dolini Neretve na jugozapadu, Splitu na zapadu i pravcem Dinarida prema Rijeci na sjeverozapadu.

U rimsko doba, na čaršiji se gradilo odmorište (lat. mansio). Tu se odmaralo, pretovarala roba, brinulo o konjima i popravljala kola, a tokom vremena, vjeruje se, formirano je i manje naselje. 

“Na Vratniku se u srednjem vijeku gradi tvrđava čiji je zadatak bio da štiti ovo važno raskršće. Uz tvrđavu i carinarnicu se razvilo gornje podgrađe – današnji Vratnik ili “Grad”, a vremenom se u nizini formiraju trgovište – današnja Baščaršija, i donje podgrađe – današnja mahala Varoš.

To malo trgovište na kojem je pazarni dan bio utorak, a za koje se pretpostavlja da se zvalo Utornik ili Tornik, dolaskom Osmanlija pretvara se u kulturni, vjerski, trgovinski i zanatski centar grada Sarajeva”, pojašnjava Velid Jerlagić, historičar i arhivista.

Isa-beg Ishaković (posljednji krajišnik Bosanskog Krajišta i drugi sandžakbeg Bosanskog sandžaka, te osnivač Sarajeva i Novog Pazara) na ovom mjestu izgradio je hanove, mostove, karavansaraje…

“Oko gazi Isa-begovih kamenih objekata grade se drveni dućani, grupisani po zanatima, između kojih se postepeno formirala mreža sokaka. Ogromnom ekspanzijom u doba Gazi Husrev-bega Baščaršijski trg postaje ekonomsko jezgro grada. Neki od tih esnafskih-zanatskih sokaka su i sami vremenom prerasli u čaršije, pa Baščaršija tako dobija svoj naziv, jer na turskom baši (başi) znači “vrh” ili “glavni”.

Skender-paša je skrenuo tok rijeke Mošćanice i spustio je na Baščaršijski trg koritom potoka Ramića banja. Mošćanica je tada tekla niz Vratnik, Medrese i prošavši sredinom trga se ulijevala u Miljacku. Taj tok je djelimično bio zasvođen sedrom i drvetom, pa su na tim mjestima nicali dućani – čak i jedan mesdžid – Tabački, ispod kojeg se i danas u Miljacku ulijeva potok Ramića banja”, priča Jerlagić.

No, 1697. godine Baščaršija je zapaljena.

Eugen Savojski je početkom oktobra 1697. godine krenuo iz Osijeka u Sarajevo, a u središte Bosanskog sandžaka stigao je 22. oktobra i zatražio da se grad preda, te vlastima uputio pismo, kojeg su odnijeli zastavnik i trubač. O napadu Eugena Savojskog na Sarajevo malo se zna. Najviše podataka može se saznati iz njegovog ratnog dnevnika.

Kako je napisao u svom dnevniku, a čiji su dijelovi objavljeni u djelu Noela Malcolma Povijest Bosne, Savojski je svoje jedinice rasporedio na jednu uzvisinu iznad grada odakle je krenuo u napad.

Po informacijama iz dnevnika, konjicu je činilo 4000 ratnika uz podršku 2500 vojnika koji su marširali na Sarajevo. Osim toga Eugen je na raspolaganju imao i artiljeriju.

“Turci su već bili sklonili najvrijednije stvari, ali su svejedno ostavili za sobom veliku količinu svakojake robe. Pred večer je grad planuo. Inače se nalazi na široku prostoru i potpuno je otvoren; ima 120 lijepih džamija. Sutradan sam još ostao u Sarajevu. Prepustili smo grad i svu okolicu vatri. Naš jurišni odred koji je progonio neprijatelja vratio se s bogatim plijenom i mnogo žena i djece, nakon sto su pobili svu silu Turaka”, napisao je u svom dnevniku Eugen.

Za obnovu sarajevske čaršije mnogo su učinili Ahmed-paša Rustempašić i Mehmed-paša Kukavica, koji gradi Bakijsku džamiju i sebilj.

Sebilj Mehmed-paše Kukavice se nalazio nešto niže današnjeg. U njemu je vodonoša davao hladnu vodu prolaznicima.

Nekoliko stoljeća nakon prve obnove, Baščaršija je ponovo stradala u požaru 1857. godine. Zbog velikog požara u 19. stoljeću, današnja Baščaršija je dvostruko manja nego što je nekad bila.

“Austro-ugarske vlasti tada su zadužile Josipa Vancaša da projektuje novi sebilj. 1897. godine izgrađen je u pseudo-maurskom stilu i dan-danas krasi Baščaršijski trg.

Razvoj i urbanizacija Sarajeva imali su odraz na Baščaršijski trg. Da se smanji gužva, za vrijeme Topal Osman-paše je probijena ‘Nova testa’ od Čekrekčinice džamije do Bentbaše, a vremenom su nestali i neki sokaci, poput Kasapa koji su se nalazili na mjestu današnjeg minibuskog stajališta.

Nažalost, crni dani su ponovo uslijedili za čaršiju nakon oslobođenja 1945. godine, jer su nove vlasti ‘bukvalno’ shvatile modernizaciju, pa su počeli rušiti Baščaršiju: od Kolobare hana, Kazandžiluka i Dairi…

Ipak, djelomično su je uspjeli sačuvati Hamdija Kreševljaković i tadašnja naučna javnost. Njihov otpor je bio jak pa je Baščaršija do Olimpijade 1984. godine obnovljena i ponovo zablistala u punom sjaju, a do danas su sanirana i velika oštećenja iz posljednjeg rata”, kaže naš sagovornik.

Danas je Baščaršija glavna turistička atrakcija grada Sarajeva.

Izvor: pozitivnabih.ba 

18
Jan

Kuhinja je mjesto gdje ima puno toplote

Boje u našem životu igraju veoma važnu ulogu, one djeluju...

19
Jan

...

21
Jan

Dnevna soba - blago u našem “carstvu”

Koliko truda uložimo u našu dnevnu sobu, toliko će nam se...

21
Jan

Dnevni boravak za početnike

Dnevna soba. Kako to samo lijepo zvuči. Pogotovo nakon sveg...

21
Jan

Gledanje nogometnih prijenosa opasno po zdravlje

Mnogi misle da je gledanje Svjetskog nogometnog prvenstva u ...

Balkon

Dječija soba

Spavaća soba

Dnevna soba

Virtual Tour

Kuhinja